Natrag Mjere | Testovi

Referenca: Tarabić, B.N. (2020-09-26). Laička epidemiologija: COVID-19 [Bilješke]. Preuzeto -- s https://detaljnije.com/COVID-19/.




COVID-19

Laička epidemiologija


Napomena! 1. Ovo nije medicinski tekst. 2. Ne tvrdim da je sve opisano u potpunosti točno. Koliko je izneseno točno ovisi o dostupnosti informacija, dosegu trenutne znanstvene spoznaje i najvažnije – ispravnosti tumačenja koje dajem (tj. mojim kapacitetima za razumijevanjem i sintezom). No, dojma sam da je izneseno barem približno ili dovoljno točno za laičko razumijevanje onoga što se događa. Iznesene informacije, koje nisu nužno potpune i u znatnoj su mjeri pojednostavljene, bi ipak trebale biti uporabljive prilikom donošenja svjesne i informirane odluke o vlastitom postupanju.

Informacije će biti kontinuirano dopunjavane. Samo zato što još nisam izdvojio neku od trenutnih (dokazanih) ili mogućih dugoročnih komplikacija zaraze COVID-19 to ne znači da ih nema, nego samo da još do toga nisam stigao! Prikupljene znanstvene radove obrađujem brzinom kojom mi slobodno vrijeme (i raspoloženje) dopuste. To znači da sam prednost dao davanju bilo koje u odnosu na potpunu informaciju.

Ovo su informacije na kojima ja donosim odluke o svom vlastitom postupanju. Odluke koje se, dakle, temeljene ne na medijskoj, javnoj ili političkoj percepciji situacije u kojoj se nalazimo, nego na mojoj osobnoj percepciji izvedenoj na razumijevanju ili barem utvranju razumijevanja dijela korpusa relevantne znanstvene spoznaje u ovom području.

Sa studentima koji nisu psiholozi, rado razgovaram i uvažavam njihova razmišljanja vezana uz psihologiju – jer je to jedini način koji im omogućava bolje razumijevanje i učenje koncepata o kojima pričamo – no i dalje oni u tom razgovoru nisu "ravnopravni" nego im je samo otvoren komunikacijski prostor. I dalje ja kao stručnjak preuzimam odgovornost davanja konačnog tumačenja. Tako i svi oni koji nisu psiholozi (za dio načina prenošenja informacija) ili medicinari (za dio točnosti prenesenih informacija) - iako mogu sudjelovati u razgovoru - nisu kompetentni za davanje konačnih tumačenja informacije koje ovdje iznosim. Budući da Vi kao čitatelji niste moji studenti, a zbog brojnih obaveza moram racionalno trošiti svoje slobodno vrijeme, ovom prilikom s Vama neću razgovarati i/ili diskutirati o iznesenim informacijama i tvrdnjama. To ću činiti samo sa svojim prijateljima koji su medicinari ili psiholozi. Oni su me slobodni osobno kontaktirati i polemizirati oko implikacija i/ili točnosti onoga što sam iznesao.

Ove informacije stavljam na slobodno korištenje svima - naravno, uz pravilno navođenje izvora.

Uobičajeni načini prijenosa/zaraze

Zrakom-kapljično (aerosol) 5 Kapljično - izravno Kapljično - posredno

Područja posebne ugroze

Posljedice zaraze (patofiziologija) COVID-19

[M] - uzorak obuhvaća mlade
[A] - uzorak obuhvaća sportaše

Ishemija

Živčani sustav

Oštećenje srca

Ostalo

Ugrožavajuća komorbidna stanja

Dugoročne posljedice zaraze COVID-19

Većina osoba koje su uspješno preboljele COVID-19 vjerojatno neće primijetiti znatno pogoršanje zdravstvenog stanja ili kvalitete života. Zašto?

Veličina efekta kumulativnih (zbroja) oštećenja
Manja oštećenja karoserije ili nekih funkcionalnih dijelova automobila i dalje mogu ostaviti automobil dovoljno funkcionalnim ili funkcionalnim na način da ne primjećujemo da se s njim zbiva nešto ozbiljno. No kada je tih malih oštećenja puno i gotovo je svaki dio auta do neke mjere oštećen, iako su individualna oštećenja sama za sebe možta zanemariva, kada se auto pogleda kao cjelina - budući da su svi njegovi dijeli među-zavisni, ako većina njegovih dijelova ne odrađuje svoj zadatak kako bi trebali – rezultat je opće smanjenje funkcionalnosti automobila. Auto i dalje vozi ali moramo više nego što to obično činimo paziti na razmak, zavoje, ležeće policajce, itd. Vožnja postaje izrazito stresna jer samo čekamo da neki malo veći stresor dovede do toga da auto pretrpi nepopravljivu štetu i u potpunosti izgubi svoju funkcionalnost.
Kao i s automobilom ... moguće je da Vaš organizam trenutno nema drugih komorbidnih stanja (drugih oštećenja/funkcionalnih teškoća) čiji bi udruženi efekt sa sistemskim oštećenjima koja nastaju kao posljedica zaraze COVID-19 rezultirao dovoljnim kumulativnim (zbrojnim) učinkom, tj. smanjenjem funkcionalnosti čitavog organizma. To ne znači da se tijekom godina koje još planirate živjeti ta komorbidna stanja neće pojaviti. Iako sada nemate komorbidnih stanja i/ili šteškoća, u kombinaciji s oštećenjima koja su nastala kao posljedica COVID-19 u godnimama koje dolaze moguće je da će doći do bitnih smanjenja vaše funkcionalnosti.

Način života
Možda čak i imate komorbidnih stanja ali i dalje ne osjećate da je vaše svakodnevno funkcioniranje bitno narušeno. Kako to objasniti? Ono sa čime se ne volimo suočiti je to da je današnji (sjedilački) način života gdje živimo prevlačeći se sa stolice na stolicu, s kauča na kauč, ne baveći se ikakvom zahtjevnijom fizičkom ili mentalnom aktivnosti - zahtjevima koje pred nas stavlja u odnosu na živote naših predaka - toliko bijedan da kroz živote uspješno prolazimo sa minimalnim razvojem, spremom i iskorištavnejm potencijala našeg fizičkog i psihološkog funkcioniranja. Puno osoba koje danas (zbog smanjenih zahtjeva na naša tijela i psihu) kada bi ih poslali par stotina ili tisuća godina u prošlost, čak i kada bi osigurali sve nužne lijekove i medicinsku skrb koju im možemo pružiti danas, vjerojatno ne bi preživjeli – fizički i mentalni zahtjevi s kojima bi bili suočeni bili bi preveliki. Naše je dakle (moderno) postojanje toliko ne zahtjevno da čak i značajna redukcija naše fizičke ili psihološke funkcionalnosti nužno ne dovodi do značajnih posljedica po naše uobičajeno funkcioniranje.

Sportaši, fizički radnici i svi oni koji u značajnoj mjeri koriste svoje fizičke i/ili mentalne kapacitete i s time su zahtjevi po njihovu psiho-fizičku funkcionalnost i spremu veći u odnosu na prosjek, s druge strane imaju nezanemarivu vjerojatnost osjetiti i neposredne i dugoročne posljedice zaraze COVID-19 u vidu smanjene mogućnosti obavljanja onoga što su do sada odrađivali. Pandemija traje prekratko da bismo sa sigurnošću znali koji će biti razmjeri dugoročne funkcionalne narušenosti pa stoga ovdje pričam samo o plauzibilnoj hipotezi da je takva posljedica moguća i očekivana. Kada bi čitava populacija bila zaražena COVID-19 onda se ovo ne bi niti primijetilo, jer bi kapaciteti svih bili smanjeni - pa bi oni koji su prije zaraze bili većih kapaciteta i dalje ostali sa iako smanjenim i dalje sa relativno većim kapacitetima. No, budući da svi neće biti zaraženi sa COVID-19, za očekivati je da će oni koji jesu, dugoročno biti na razini ili bliže prosjeku od onih koji nisu, a da će se oni koji su viših kapaciteta, a koji nisu bili zaraženi, onima istih kapaciteta, a koji jesu bili zaraženi, nakon zaraze činiti dosta fizički i mentalno spremnijima.

Nošenje maski

Dovodi li nošenje maske do smanjenog dotoka kisika ( O2 ) i povećane količine ugljikovog dioksida ( CO2 ) u krvi?
Tlak, gustoća zraka, sastav i omjer plinova koje udišete samo su neki od faktora koji utječu na koncentraciju svakog pojedinog plina tog sastava. Tako osobe koje žive na višim nadmorskim visinama žive u okružju s manjom koncentracijom kisika. Kako je moguće da žive o okružju s manje kisika a i dalje žive? Čak i ako niste domorodni stanovnici područja koja se nalaze na visokim nadmorskim visinama (West, 2006), nego privremenmi posjetitelj, ljudska tijela se uspješno adaptiraju (Chawla & Saxena , 2014). Ovo je samo dio priče. Regulacija količine i omjera ( O2 ) i ( CO2 ) u krvi je dio puno kompleksnijeg i osjetljivijeg homeostatskog mehanizma. Pojednostavljeno, kisik ( O2 ) se mora uspješno vezati na hemoglobin i jednako tako uspjšeno potom otpustiti na korištenje u stanice. Zvuči jednostavno ali nije. Količina plinova koji se mogu otopiti u tekućinama ovisi dobrim dijelom o tlaku, dok količina i omjer otopljenih plinova, primarno količina ( CO2 ) uvjetuje lakoću vezanja (samim time i njegovu koncentraciju) te lakoću otpuštanja kisika ( O2 ). Ovdje do izražaja dolazi nešto što se isprva može činiti kontra intuitivno, Bohrov efekt (Bohr, Hasselbalch & Krogh, 1904). U nastavku opsisujem kako se sve to odražava u kontekstu nošenja maske :).

Kako znamo da nemate značajan manjak kisika?
Ljudski mozak čini tek 2% mase naših tijela ali troši oko 20% kisika u tijelu (Herculano-Houzel, 2016). Dakle u odnosu na ostatak tijela, mozak po jedinici mase ima oko 12.25 puta veće potrebe za kisikom. Istovremeno, smanjenje protoka krvi do mozga u iznosu od 1% (jedan posto) – posljedično tome smanjeni dotok kisika i hranjivih tvari – dovodi do nesvjestice i gubitka svijesti (Herculano-Houzel, 2016). Dakle, da ste uistinu izloženi situaciji u kojoj vam je dotok kisika iznenadno smanjen, do razine i od samo 1%, vjerojatno biste vrlo brzo izgubili svijest. U toj bi situaciji, dok ostatak Vašeg tijela doživljava gubitak od oko 1% dotoka kisika i hranjivih tvari, mozak u relativnim terminima prolazio kroz 12.25 puta veći gubitak po postotnoj jedinici tjelesne mase, što iznosi skoro 50% redukcije dostupnosti hranjivih tvari i kisika u odnosu na ono što se bilježi kod anestetski-induciranog gubitka svijesti (metabolička redukcija od oko 45%) (Shulman, Hyder & Rothman, 2009).

Ali, osjećam gušenje i kao da nemam zraka? Što ne činiti?
Vjerojatno je uzrok teškoća koje osjećate prvo psihološki (panika – a zapravo se ne događa ništa) pa onda postaje i fiziološki (stvarno ostanete bez kisika). Hiperventilacija je kratkotrajno povećanje brzine disanja. Hiperventilacija je čest simptom panične atake i drugih stanja percipirane životne ugrize. Kod hiperventilacije je zanimljivo da je uzrokovana osjećajem nedostatka "zraka" (kisika), a koji tek NAKON što osoba počinje hiperventilirati postaje točan! Ono što često klijentima nije poznato ili nije dovoljno dobro objašnjeno je da "nedostatak kisika" često nastaje kao POSLJEDICA hiperventilacije. Prvo vas je uhvatila panika da ćete se ugušiti, nakon toga ste počeli hiperventilirati što je uzrokovalo gušenje pa se panika povećala jer se sada stvarno "gušite". Kako je to moguće? Kod ubrzanog disanja dolazi do povećanja količine kisika ( O2 ) i smanjenja količine ( CO2 ) u krvi. Kisik se u krvi veže za hemoglobin. Hemoglobin se nalazi u osjetljivom balansu između sposobnosti da na sebe veže kisik (koji udišemo) i da isti taj kisik otpušta na korištenje stanicama (balans primanja i davanja). Povećavanjem afiniteta (sposobnost) vezanja kisika se smanjuje afinitet njegova otpuštanja. To znači da što hemoglobin na sebe bolje veže kisik to ga slabije otpušta; i obratno. Afinitet hemoglobinskog vezanja kisika je povezan sa kiselosti krvi (v. Bohrov efekt, Bohr, Hasselbalch & Krogh, 1904). Kod hiperventilacije dolazi do smanjenja CO2 u krvi čime krv postaje manje kisela (v. respiratorna alkaloza) i povećava se afinitet hemoglobinskog vezanja kisika. To znači da u krvi imate više kisika ali se taj kisik slabije otpušta u stanice na korištenje, što znači da se vaše stanice iako vam je krv puna kisika - guše! Dakle kod hiperventialcije zapravo imate premalo ( CO2 ) i povećanu količinu kisika ( O2 ) "u krvi"! Cilj je u tim situacijama povećati količinu CO2 u krvi, uz normalizaciju količine unesenog kisika i povećanje njegovog otpuštanja na korištenje stanicama!

Zato se osobama koje hiperventiliraju daje vrećica u koju dišu, jer se na taj način smanjuje dotok novog kisika ( O2 ) i povećava se apsolutna i relativna količina CO2 u krvi, povećavajući njezinu kiselost i smanjujući afinitet vezanja kisika. Kisik se tada počinje u većoj mjeri otpuštati stanicama na korištenje i smanjuje se osjećaj fiziološke ugroze. Dakle, ako vam "fali zraka", a nalazite se u okruženju u kojem bi trebalo biti dovoljno kisika, nemojte hiperventilirati – tek to će dovesti do stvarne redukcije uporabljivosti dostupnog kisika!

Što ako ipak hiperventiliram? Što je najgore što mi se može dogoditi?
Ako uočite da hiperventilirate, probajte svjesno usporiti brzinu disanja ili dišite u vrećicu. Ako ste trudni hiperventilacija predstavlja posebnu opasnost! Plod je puno osjetljiviji na hipoksiju – na način da su potencijalna oštećenja (kod nerazvijenih struktura) većih posljedica nego eventualna oštećenja u potpunosti razvijenog (robusnijeg) organizma. Ako niste trudni, vjerojatno najgore što se može dogoditi je da privremeno izgubite svijest, a kada je izgubite disanje će vam se usporiti, razina CO2 će se vratiti u normalu i sve će biti ok. Tu opasnost predstavlja ne toliko gubitak svijesti koliko gubitak ravnoteže/pad (udarac, posebice glavom). Dakle ako će vas kod hiperventilacije nešto ubiti, ubit će vas ozljeda uslijed pada zbog gubitka svijesti, prije nego sam gubitak svijesti. Ako se osjećate da ćete izgubiti svijest, a okruženi ste ljudima odmah, odmah, tražite / povičite za pomoć i probajte se što brže sjesti ili poleći!

Kakve to sve veze ima s nošenjem maski (posebice kirurških)?
Do sada ste već mogli zaključiti - apsolutno nikakve. Kirurške maske ne predstavljaju ikakvu prijetnju opskrbi tijela kisikom.

A one druge, 3M, FFP3 i sl. maske, koje nemaju slobodan protok zraka?
Ni one ne bi trebale dovesti do bitnih redukcija unosa kisika, a s kojim se tijelo uspješno ne nosi. Osim ako nemate problema s disanjem i/ili plućnih/respiratornih bolesti, tijelo ima čitav niz strategija aklimatizacije na redukciju količine dostupnog kisika (West, 2006). Da je došlo do bitne redukcije kisika već biste bili u nesvijesti (v. Kako znamo da nemate značajan manjak kisika?).

Koja maska, koliko i koga štiti?

Kako ispravno nositi masku?
Kirurška maska (bilo koja ili bilo koji tip maske koji slobodno propušta zrak) minimalno štiti osobu koja je nosi. Štiti Vas u toliko da velike kapljice sline i mukoznih sekreta druge osobe neće izravno pasti u Vaša usta ili nosnice. No kirurške se maske niti ne nosite da biste zaštitili sebe, već da biste zaštitili duge! Kirurška maska koja se nosi oboje preko usta i nosnica pruža određeni stupanj zaštite drugih. Takvo nošenje kirurške maske u slučaju kihanja ili pak običnog razgovaranja sprječava da osobe u svojoj okolini izravno ne "zapljujete" nevidljivim kapljicama sline i mukoznih sekreta kojima zasipate sve ispred sebe dok pričate, kišete ili samo dišete. Ako ste zaraženi i nosite krirušku masku i dalje zaražene aerosolove širite u okolinu, no koncentracija zaraznih čestica je u takvim mikro kapljicama puno manja, stoga je i vjerojatnost zaraze manja kada svojim nošenjem kirurške maske druge štitite od izloženosti većim kapljicama koje izlaze kao rezultat pričanja i/ili kihanja.
I samim disanjem iz vas izlaze aerosolovi koji se duže vremena zadržavaju u zraku. To razlog zašto je vrijeme koje provede sa zaraženom osobom u zatvorenim prostorima (nosila ona masku ili ne) važan faktor. Što duže zaražena osoba "zadihava" prostor u kojem se nalazi, to se više povećava količina zaraznog aerosola u prostoriji te iako je količina zaraznog materijala po jedinici (aerosolu) mala, njegova se masa povećava do te mjere da vjerojatnost zaraze postaje velika. Isto kao što je sa svim drugim u životu, mala količina nesreće možda ok, jako puno malih količina nesreće, kada se sve zbroje čine tragediju.

3M ili FFP3 tip maski predstavlja veći stupanj osobne zaštite. To je zato što ovaj tip maske gotovo u potpunosti ili u potpunosti sprječava izravan dotok zraka u vaša usta i nos, filtrirajući sav zrak koji u njih ulazi. No, zato što takve maske (barem one komercijalne) imaju jednosmjerne zaliske, filtrira se samo zrak koji u njih ulazi, ne i zrak koji iz njih izlazi - one NE štite druge od Vas – zrak koji izdišete nije filtriran i ako ste zaraženi širite svoju zarazu okolo.

Idealna zaštita stoga predstavlja nošenje kombinacije 3M/FFP3 maske i kriruške maske/platnene. Na način da prvo na sebe stavite 3M/FFP3 masku (na taj način štite sebe) i preko nje kiruršku/platnenu masku (na taj način štitite druge).

Oči također predstavljaju "ulaz" u vaše tijelo. Zato su oni koji nose naočale (npr. diptrijske) dodatno zaštićeni barem od većih kapljica sline i mukoznih sekreta (Zeng et al., 2020).

Još malo o važnosti kisika

Pobornici ne nošenja maski su u pravu barem u jednom, a to je da - laički rečeno - smanjenje raspoloživog kisika u odnosu na ono što je ljudskom tijelu nužno za normalno funkcioniranje uistinu dovodi do značajnih oštećenja! 👏

Ono u čemu su u krivu, ne svojom krivnjom nego zbog grubog propusta obrazovnog sustava u vidu zanemarivanja podučavanja SVIH članova društva u području nužnog minimuma razumijevanja ljudske biologije/fiziologije i fizike, je vjerovanje da su 😷 maske te koje će ih ostaviti bez kisika. Kao što sam već ranije pisao - nošenje maski, pogotovo kirurških, ne bi trebalo dovesti do akutne ili značajnije kronične redukcije kisika (ranije opisano) dok oboljevanje od COVID-19 ima puno crnji ishod.

Čak i ako preživjeli kao 'komplikaciju' ne razvije dijabetes ili ne "osvoji" neki drugi COVID-19 nesretni zgoditak, ne treba očajavati, možda je ni ne znajući osvojio psihološki i društveni jackpot! (#sarkazam) Oboljevanje od COVID-19, između ostalog, može dovesti i do, uspješno pogađate, čestitam, značajnog smanjenja raspoloživog kisika! Zbog čega, imate priliku postati manje kognitivno funkcionalni 🎉. Ali zašto bi se itko time zamarao? Život nas ionako uči da "pameti" i umovanja može samo biti previše, nikad premalo! #sarkazam Možda ćete ako postanete manje kognitivno funkcionalni i u drugima prestanete izazvati osjećaj nedostatnost i manje vrijednosti biti bolje prihvaćeni... Lijek za pamet do sada nismo imali, ali sada imamo COVID-19! #sarkazam [ostanite živi i maksimalnih kognitivnih kapaciteta, trebamo vas takve]

Riječ je o složenim komplikacijama koje nam se na prvu tako ne čine, a očituju se kao teškoće disanja. Pih! Nećeš ti, teškoće disanja! E, pa, teškoće disanja su u slučaju oboljenja od COVID-19 nažalost dobar znak da je tijelo već ušlo ili ulazi u stanje suboptimalne količine dostupnog kisika. Tako je težina respiratornih teškoća koje se kreću od onih blažih u vidu otežanog disanja pa do onih težih i potrebe za tretmanom kisikom i/ili respiratorom indikator stupnja smanjenja zasićenosti krvi kisikom, a smanjenje zasićenosti krvi kisikom dovodi do kognitivnih oštećenja! (moguće, vjerojatno, trajnih).

Istraživanje (Hampshire i sur., 2020) koje uspoređuje zaražene i ne zaražene COVID-19 (n = 84.285, dob = 16 - 85) tako ukazuje na smanjenje kognitivnih sposobnosti na razini i do 8.5 IQ boda. Toliki pa i manji pad IQa, koji inače pokazuje visoku stabilnost tijekom života, može, ako ste srednji/donji prosjek ili niži iznad prosjek značiti da ćete zbog oštećenja uslijed smanjenje količine dostupnog kisika u roku par tjedana efektivno postati 'manje pametni' (ispod prosječni ili prosječni).

Postoji li mogućnost oporavka... mislim, s vremenom? Možda, iako nisam previše optimističan. Kognitivna oštećenja nastala uslijed hipoksije, za sada ne pokazuju značajan stupanj reverzibilnosti.

Nosite maske i držite razmak 💪.

Korištenje javnih zahoda i/ili dijeljenje zahoda sa zaraženim osobama

Već samo uriniranje i/ili defekacija (sudaranje vaših izbačevina sa površinom vode ili bilo kojom drugom površinom) dovodi do raspršivanja mikro čestica kontaminiranih zaraznim materijalom u vidu većih (ali i dalje nedovoljno velikih da bi ih vidjeli) koje Vas doslovno okupaju ili mikro čestica koje udišete jer ostaju lebdjeti u zraku i dugo nakon što su bile raspršene (vidjeti. Johnson et al., 2013a; Johnson et al., 2013b). Samo zato što ih ne vidite ne znači da ne postoje! Svakim odlaskom u zahod i vršenjem bilo koje vrste nužte kao i tijekom puštanja vode, pogotovo ako niste spustili dasku (zatvorili poklopac) ste okupani ne samo svojim nego i bio-materijalom svih onih koji su nuždu obavljali prije vas.

Pa i prije smo to radili pa nikome ništa! Čemu sada oprez?!
Oni, virusi, bakterije i druge zarazne čestice i organizmi kojima ste u normlanim uvjetima izloženi su manje opasne, a u brojnim slučajevima čak i poželjne za razvoj i jačanje imuniteta. No, već zdrav razum raspoznaje da se nekim "otrovima" ok izlagati u manjim količinama, dok su kod nekih "otrova" i male količine kobne. Dakle, nije pitanje samo količine tvari kojoj ste izloženi već i koja je priroda te tvari. Kao kod probave i dobrih i loših bakterija, to je sad popularno pa je možda i razumljivije. Imamo bakterije koje u sebi ne želimo uopće, one koje želimo u malim količinama (jer tada imaju pozitivan efekt, no imaju negativni efekt kada ih imamo puno) i imamo one koje želimo u velikim količinama. Sve su to bakterije, ali među njima radimo razliku!

COVID-19 uopće ne želite ili barem ne biste trebali željeti. Stoga je korištenje javnih zahoda općenito ili dijeljene zahoda sa zaraženim osobama u vrijeme pandemija/epidemija itd. nešto čemu bi se trebalo pristupiti s krajnjim oprezom ili izbjegavati u potpunosti.

Čak je i u normalnim uvjetima izrazito gadljivo i krajnje ne higijenski da zahodske školjke nemaju poklopce ili da se pisoari nalaze pored umivaonika i/ili u otvorenim prostorima.

Kod mene toga nema...

U mom gradu/mjestu nema zaraženih ili je broj zaraženih jako mali, pa se ne moram brinuti!
Broj zaraženih u Hrvatskoj je u jednom trenutku bio nula (0) i potom je došao, prvi, drugi … dvije tisućiti. Zaraza COVID-19 nije nešto što se može primijetiti promatranjem i od trenutka zaraze do trenutka detekcije može proći više dana ili sve skupa može pak proći neopaženo (tzv. asimptomatski slušajevi). To znači da u ovom trenutku u Vašoj zajednici, u vašoj blizini može biti netko tko je zaražen, a da to ne zna te zarazu, zato jer ste svi "opušteni" s lakoćom prenijeti na druge.

Što ovo sve znači, kako se trebam ponašati?

Ono što trebate je pridržavati se donesenih epidemioloških mjera (zbog zaštite i/ili iskaza poštovanja drugih), a hoćete li se samostalno pridržavati nekih mjera koje sam opisao, a koje su i više od onoga što je propisano ovisi o Vašim uvjerenjima, stavovima itd. Moj je cilj informaciju činiti dostupnom, što ćete s njom učiniti i koju razinu odgovornosti ćete preuzeti ovisi isključivo o Vama.

Poslodavac sam i brinem o zaštiti sigurnosti svojih zaposlenika, što učiniti?

Sve poslove koji se obavljaju licem-u-lice smanjiti ma minimalnu moguću razinu ili ih u potpunosti za vrijeme pandemije prebaciti online, osim ako obavljanje tih poslova nije moguće nikako drugačije nego licem-u-lice. Ako se nešto obavlja licem-u-lice onda osigurati zaštitnu opremu (maske, rukavice i dezinficijense) za Vaše zaposlenike i stranke.

Poštivati i štiti svoje radnike tako da strankama jasno naglasite i kontrolirate obvezu i način pravilnog nošenja maski te dezinficiranja ruku i površina – ne raditi iznimke! Odstupanje od ovoga nije iskaz naklonosti Vašim strankama i/ili zastupanja osobnih uvjerenja nego nepoštivnja Vaših radnika. Uostalom, znači i ekonomski gubitak ... svaki zaraženi zaposlenik znači kratkoročni izostanak s posla, a moguće i zatvaranje čitavog odjela (izostanak drugih zaposlenika s kojima je bio u kontaktu), a dugoročno gledano kronična stanja i teškoće zbog kojih će u buduće isti taj zaposlenik češće i više izostajati s radnog mjesta te čak i kada radi biti manje radne produktivnosti.

Poštivati i štiti svoje stranke tako da zaposlenicima jasno naglasite i kontrolirate obvezu i način pravilnog nošenja maski te dezinficiranja ruku i površina – ne raditi iznimke!

Vaša je moralna i ljudska odgovornost svojim zaposlenicima osigurati najbolje uvjete koje im u ovom trenutku možete pružiti, a kako bi ih potencijalno zaštitili od zaraze i bez krajnje ih nužde ne dovodili u rizik izlaganju mogućnosti zaraze – čak i ako oni osobno ili ni Vi osobno ne vjerujete u ozbiljnost COVID-19; Vi kao osoba koja donosi odluke imate tu moralnu/etičnu odgovornost, a nakon što ste sve ovo pročitali ne možete reći da niste bili upoznati sa mogućim rizicima.

Nošenjem maske neselektivno smanjuješ unos svih bakterija i virusa općenito (…), a tijelu za normalan imunitet treba izloženost.

Ideja o važnosti izlaganja te posljedično razvoju i izgradnji imuniteta je točna. Prirođeni (pret-programirani specifični) imunitet gotovo da i ne postoji, postoji potencijal imunološkog sustav za reakciju i borbu s patogenima te se paralelno dok se smanjuje kontakt s majkom (majčinim mlijekom) naš imunitet "razvija" i trenira – upravo preko izlaganja. To je odlično, jer ga to čini fleksibilnim (adaptivnijim). Diferencijacija tijekom razvoja omogućava da imunitet ogovara na ono okružje u kojem se osoba razvija / nalazi – u okviru mogućeg. Dakle, kao i kod npr. treniranja tijela – postoje granice, mogućnosti ljudskog tijela; a trening ne izgleda tako da ne radiš ništa niti da odrađuješ trening izvan ljudskih mogućnosti. No, ljudi su puno više od biologije, tako osim bioloških ograničenja imamo i one društvene (ograničenja i odgovornosti). Odabrali smo vrijednost svakog ljudskog života naspram – preživljavanja najjačih. Posljedica davanja vrijednosti svakom pojedincu je usporavanje ako ne i gotovo zaustavljanje evolucijskog procesa (modifikacija bioloških ograničenja - genetička, epigenetku ne brojim). No, suradnja, uvažavanje vrijednosti ljudskog života pa samim time i razvoj farmacije i medicine u svrhu očuvanja, prolongacije i podizanja kvalitete ljudskih života su rezultirala cjepivima. Cjepiva, ona nam daju zaštitu protiv onoga sa čime se kao vrsta gotovo da i ne možemo nositi. Jedini način nošenja bi bio da umru svi oni koji se s tim ne mogu nositi – ali kako cijenimo svaki ljudski život onda ne kažemo neka preživi tko može, nego kažemo cijepimo se pa ćemo preživjeti u puno većem broju. To je cijena koju plaćamo jer smo vrijednost ljudskog života stavili kao ultimativnu vrijednost.

Je li COVID-19 smrtonosan – za većinu nije. Točno je i da se imunitet prosječne osobe sposoban iznesti sa COVID-om. No, osoba može preživjeti puno toga – pojedincu možemo amputirati ruku, nogu, zaraziti ga urinarnim infekcijama, Epstein–Barr virusom, itd. … možemo osmisliti nebrojeno načina na koje oštetiti tijelo ili psihu pojedinca, a da on i dalje preživi. Zašto onda od sebe ne radimo osobe s fizičkim i psihičkim teškoćama i oštećenjima? Pa preživjet ćemo, možda nas učini jačima? Ne radimo to jer osim preživljavanja ipak cijenimo razumnu i prihvatljivu cijenu koju smo voljni svjesno platiti radi "jačanja"; a sve što ide preko toga i dovodi do bitnog smanjenja kvalitete svakodnevnog funkcioniranja ipak izbjegavamo. Tako je i kod COVID-19, fokus trenutno nije i ne bi trebao biti na tome hoćemo li preživjeti nego koje kronične posljedice (kvalitetu života) možemo očekivati – je li to vrsta izlaganja koja će nas učiniti jačima ili će nam donijeti ograničenja koja će dugoročno umanjiti kvalitetu naših života; koliko života ćemo općenito izgubiti prilikom tog "izlaganja" – i onda ćemo se pitati je li bilo vrijedno? Zašto se nismo odgovornije ponašali? Vrijedi li tih 1 do 2 godine suzdržavanja koliko i ostatak života (u našem slučaju sljedećih 50-tak).

Vratimo se zato na maske. Makse se ne nose radi osobe koja je nosi – detaljnije sam opisao u tekstu sa prvog linka u ovom postu. Točno je da, svi oni koji ne brinu o higijeni svojih maski sebe izlažu riziku ali točno je i da nošenjem tih svojih prljavih maski, o kojima se ne brinu, ipak brinu za sve druge – pokazuju da su ljudi i da na prvo mjestu stavljaju druge i vrijednost ljudskog života općenito. Maske se nose jer smanjuju kontaminaciju prostora i/ili zapljuvavanje drugih velikim kapljicama. Neovisno o tome je li trgovina puna ili prazna, ako nosite masku, koliko god šugavu, dok pričate ili što god da radite iza sebe ostavljate čišći prostor (ne zapljuvavate ga) i tako ga činite sigurnijim za one koji u taj prostor dolaze iza Vas i/ili istovremeno u njemu borave. Za razliku od otvorenih prostora trgovine se ne mogu u dovoljnoj mjeri prozračiti niti očistiti – a čak i kada se čiste, ljudi kao ljudi, jer vjeruju da je sve skupa glupost to ponekad rade ofrlje; stoga maske, ponavljam, nosimo za zaštitu drugih.

Vratimo se na imunitet. Ugrožavamo li nošenjem maski jačanje svog imuniteta, jer smo manje izloženi patogenima? Teoretski, nategnuto i beznačajno, ukratko – ne. Kako to? Patogenima smo izloženi posvuda (na puno mjesta na kojima ne nosimo maske) – vani na otvorenom, u svojim domovima, autima, itd., sve sa čime dolazimo u kontakt prepuno je patogena. Ako je netko ikad obratio pozornost na higijenski minimum prosječnog auta, onda zna da patogeni u supermarketu kada narastu mogu probati aplicirati za dodatno usavršavanje. Dakle taj jedan dnevno izlet u trgovinu gdje nosite masku Vas neće uskratiti za izlaganje nužnoj dozi patogena (trebate se izložiti nužnoj količini, a ne svemu što Vam se ponudi) – ali će smanjiti kontaminaciju trgovine Vašim patogenima. Konkretno ako imate COVID i nemate simptome – a stariji i ljudi oslabljenog imuniteta (ne zato jer se nisu dovoljno izlagali nego zbog nekih drugih kroničnih i sl. stanja) će biti u većoj mjeri zaštićeni od Vas. Vjerujem da bi svima bilo drago da njihovi roditelji i druge bliske osobe od 60+ ne budu izložene opasnosti jer netko misli da mu je trgovina jedini izvor imuniteta – jer nije; i da bi svi trebali jačati svoj imunitet – jer ne mogu. Ovo nisu normalni životni uvjeti. Kada pandemija prođe, ljudi neka ližu podove po trgovinama ako žele, a u ovakvim vremenima neka na prvo mjesto stave druge, podove neka ližu doma, a u trgovini i drugim mjestima okupljanja neka nose maske.

Kada ne nosimo masku, pod krinkom slobode i 'brige za sebe', zbog sebe, drugima šaljemo poruku tko vas j***e – neka prežive najjači. Tako se barem ja osjećam dok ulazim u trgovinu i okružen sam ljudima u koje ulažem sebe, svoja znanja i vrijeme, besplatno im i nakon radnog vremena pružajući svoje profesionalne usluge; osjećam da svi ti kojima je teško pola sata nositi masku govore meni i mojim bližnjima j***i se. Isto tako zaposlenici tih trgovina, liječnicima koji rade na frontu i nose po 12+ sati ne samo maske nego svemirska odijela/saune te će se danas-sutra i za njih skrbiti po 12+ sati u istim tim odijelima, govore j***e se, ja je neću nositi, teško dišem pod maskom. Možda da i liječnicima u operacijskim salama na 12+ satnim operacijama kažemo da skinu maske, neka si pacijenta jača imunitet?

Ako se mladi izlože i stvorimo imunitet krda riješili smo problem.

Hm, ovo je komplicirano. Imunitet krda se prvi put spominjao prije nego što se potvrdilo da se COVID-19 šiti "zrakom". Zašto je to bitno? Većinu patogena trebamo unesti u tijelo i kao zaraženi ih pojedinci širimo izbacivanjem iz tijela. Ovisno o načinu "izbacivanja" (slina, mokraća, krv, fekalije, aerosol, itd.) i dužini puta izbacivanja (npr. kratki – aerosol vs dugi – fekalije) imunitet krda ima ili nema smisla. Ako imamo imunitet to u većini slučajeva znači da se uspješno borimo s patogenom – kada s njim dođemo u kontakt. On dakle i dalje postoji, a kontakt znači da ga unosimo u tijelo i da pritom postoji vremenski period u kojem se patogen množi – dok ga tijelo ne uništi – a tijekom kojeg ga možemo izbaciti, tj. prenijeti na druge. Što je put izbacivanja teži (krv) – nije da hodamo svijetom i krvarimo po drugima; ili duži (od usta do "dreka"); te što je tijelo imunološki spremnije na odgovor veća je šansa da će patogen biti uništen prije nego što bude izbačen i prenesen na druge. Dakle važni su način (put) izbacivanja, dužina tog puta izbacivanja te imunološki odgovor zaraženog.

COVID-19, čak i kada bi se kod mladih razvio imunitet, budući da se širi aerosolom ("disanjem") i to kroz isto ono mjesto kroz koje ulazi u organizam i lako je i svima dostupno (doslovno vam je na licu – nos i usna šupljina), ima vrlo kratki i vrlo dostupan oboje put ulaska i izbacivanja. To znači dam kada bi i bili imuni (preboljeli ste COVID-19 ili ste se cijepili) nećete razviti popratni sindrom (skup simptoma oboljenja), ali to ne znači da se od trenutka ponovnog doticaja s virusom do njegovog potpunog uništenja posredstvom vašeg imunološkog odgovora, ne možete taj isti virus proširiti na druge, a koji možda nisu imuni. Dakle, teoretski, uvažavajući put ulaska i izlaska patogena te njegovu dužinu i imunološki odgovor osobe, osoba koja je imuna i samim time zaštićena od razvijanja sindroma može zaraziti druge koji nisu imuni. Što nas vraća na početak. Upitno je koliko smisla ima mlade izložiti sistemskim oštećenjima organizma (jer znamo da će preživjeti), a da pritom svejedno nismo sigurni da je u slučaju COVID-19 bilo kakvim razvojem imuniteta, bilo kojeg dijela populacije, moguće zaštitili one koje smo time željeli zaštiti. Pri čemu nema konkretnih naznaka dugoročne imunosti pa iako je osoba preživjela jednu "turu" ne znači da je imuna i da neki dugi put, novi kontakt s virusom, neće dovesti do jednake ako ne i gore reakcije nego prvi put.

Zato će pridržavanja mjera biti važno dok se ne cijepi gotovo cijela populacija ili dok ne prežive samo oni koji su imuni na virus.

Literatura