Aktivno slušanje i ja poruke
Referenca: Tarabić, B. N. (2025). Aktivno slušanje i ja poruke. Bilješke. Preuzeto -- sa https://detaljnije.com/archive/tool_2025-01-16.
Aktivno slušanje i ja poruke
Tehnike aktivnog slušanja
Citiranje – ponavljanje onoga što je rečeno točno (doslovno) onako kako je rečeno. Služi za: 1. naglašavanje da je informacija koja je rečena bitna da bude zapamćena vrlo precizno ili da je način na koji je izrečena najbolji mogući (npr. Osoba 1: Vidimo se u subotu u 12h. Osoba 2: Dakle u subotu u 12h); 2. radi olakšavanja zapamćivanja informacije ponavljanjem iste samima sebi, tj. usmjerenom pozornošću; 3. vraćanje informacije u neizmijenjenom obliku osobi koja ju je iznesla kao prilika za revizijom/izmjenom/preciziranjem (npr. O2: Dakle u subotu u 12h, O1: Oh, pardon ne u 12h nego u 13h).
Parafraziranje – ponavljanje onoga što je rečeno na način na koji smo mi razumjeli to što je rečeno, a radi usklađivanja "značenja". (O1: Marko je vrlo osebujna osoba; O2: Ako te dobro razumijem, s Markom se nije lako družiti; O1: Da, ima česte promjene raspoloženja i interesa, a još k tome voli biti u centru pažnje, naporan je).
Reflektiranje – komuniciranje (eksplicitacija) našeg dojma o tome koje je emocionalno stanje osobe s kojom komuniciramo. Prilikom reflektiranja koristimo ključne riječi: "čini mi se, doima mi se, itd."; nikada ne koristimo riječi poput: "razumijem, znam, itd.". (O1: Mrzim te, najgora si majka na svijetu! O2: Vidim da se teško nosiš sa zabranom izlaska, da te to ljuti jer pretpostavljam da ti izlazak puno znači i da si se nadao da ću ti zbog toga progledati kroz prste; O1: U petak na žalost ipak neću moći na kavu, promijenili su mi smjenu rada. O2: /snižava ton glasa, usporava govor, smanjuje ili izbjegava kontakt očima/ Ma nema veze, vidimo se idući tjedan.; O1: Dojma sam da te ovo jako rastužilo.).
Sažimanje – ponavljanje (prepričavanje) ključnih informacija iz većeg skupa izrečenih informacija, s time da ako je riječ o prepričavanju nekih radnji ili događaja, informacije koje ponavljamo moraju biti poredane ne onako kako je o njima osoba izvijestila već onim redoslijedom kojim su se događaju odvijali u stvarnosti. Redanjem informacija onako kako su se dogodile pomaže osvještavanje uzročno-posljedičnih obrazaca i time boljem razumijevanju iznesenog sadržaja.
Ja poruke
Ja poruke su slične reflektiranju. Reflektiranje je slično empatiji, a ja poruke emocionalnoj pismenosti. Kod reflektiranja komuniciramo naše shvaćanje emocionalnog stanja i potreba druge osobe, dok kod ja poruka komuniciramo vlastito emocionalno stanje i potrebe. Dakle riječ je o nama. Ja poruke su stoga oprečne ti porukama. Ti porukama dajemo vrijednosne sudove ili karakterizaciju dugih: "Ti si bezobrazan/a." dok ja porukama naglašavamo da je riječ o utjecaju drugih na nas: "Nije mi ugodan način na koji sa mnom komuniciraš.".
Zašto koristimo "ja" poruke? Hoće li nam prigovoriti da smo egocentrični? – "ja pa ja". Svako ponašanje je motivirano (osobnim/vlastitim/sebičnim motivima). Da li nas nešto veseli, ljuti, rastužuje, odgovara nam ili ne odgovara ne ovisi samo o konkretnom događaju već i o našim ranijim iskustvima i trenutnom psiho-fizičkom stanju. Uvijek je riječ o NAMA. Čak i kada smo altruistični, dobro drugima radimo zato što nas to veseli. Altruizam je kao takav moralno prihvatljiv način uveseljavanja sebe (kroz osjećaj ugode koji neki od nas osjećaju kroz pomaganje drugima).
Velika je razlika između ja poruka, tj. komunikacije vlastitih emocija i potreba od očekivanja nužnosti njihova ispunjenja. Ja poruke omogućavaju drugima da nas bolje razumiju i time povećavaju vjerojatnost da će se na naše potrebe odgovoriti, no samo komuniciranje naših potreba ne znači da su drugi na njih dužni odgovoriti, tj. da imamo pravo od njih to očekivati. Tako nas nešto ne ljuti kada smo odmorni i dobre volje, dok kada smo umorni i loše raspoloženi nemamo kapaciteta za dodatan "stres" i reagiramo negativno na ponašanja na koja inače ne bismo reagirali (Ti poruka: Kanta je puna smeća, a ti se izležavaš kao trut. Koja si ti ljenčina! Ja poruka: Puno bi mi značilo kada bi iznio smeće, danas sam jako umoran/na; Ti poruka: Dakle izaći ćeš iz stana bez zagrljaja, vidim koliko ti je 'stalo' do mene. Ja poruka: Hej, čekaj, daj mi brzi zagrljaj, baš bi mi godio jedan.).
Knjiška struktura ja poruke je: Ja se osjećam _______ (emocija) zato što _______ (objašnjenje podloge emocije) i zato _______________ (komunikacija potrebe / očekivanja). Neke ja poruke će biti cjelovite / knjiške, a neke samo djelomične, ovisno o sadržaju i kontekstu komunikacije. Npr. "Svjestan sam da te živciram upozorenjima da se čuvaš ili da mi se javiš kada sretno stigneš" (reflektiranje) ", ali kao roditelj puno brinem konstantnim upozoravanjem sam/a sebe tješim i smirujem na način da imam dojam da - kada te upozorim da se čuvaš - povećavam vjerojatnost da ćeš biti oprezniji/ja i da će sve proći dobro" (ja poruka). Ja porukama ne samo da komuniciramo vlastite emocije i potrebe već i educiramo druge, podučavamo sve one s kojima komuniciramo da je u redu imati i komunicirati emocije i potrebe. Ja poruke su ujedno i puno izravniji i jasniji način komunikacije, npr. netko tko nam je simpatičan nam otvori vrata: Ti poruka: baš si džentlmen (govorimo o karakteristikama osobe, a ne o našem odnosu prema osobi, našim emocijama i potrebama). Ja poruka: razveselio si me otvaranjem vrata/veseli me kada mi otvaraš vrata (komunikacija emocije radosti koja komunicira da želimo da se to nama nastavi događati).