Aktivno slušanje i JA poruke

Referenca: Tarabić, B.N. (2025). Aktivno slušanje i ja poruke. Preuzeto -- sa https://detaljnije.com/predavanja/archive/tool_2025-01-16.php.

Citiranje

Citiranje – ponavljanje onoga što je rečeno točno (doslovno) onako kako je rečeno. Služi za:

1. naglašavanje da je informacija koja je rečena bitna da bude zapamćena vrlo precizno ili da je način na koji je izrečena najbolji mogući (npr. Osoba 1: Vidimo se u subotu u 12h. Osoba 2: Dakle u subotu u 12h);
2. radi olakšavanja zapamćivanja informacije ponavljanjem iste samima sebi, tj. usmjerenom pozornošću;
3. vraćanje informacije u neizmijenjenom obliku osobi koja ju je iznesla kao prilika za revizijom/izmjenom/preciziranjem (npr. O2: Dakle u subotu u 12h, O1: Oh, pardon ne u 12h nego u 13h).

Parafraziranje

Parafraziranje – ponavljanje onoga što je rečeno na način na koji smo mi razumjeli to što je rečeno, a radi usklađivanja "značenja".
(O1: Marko je vrlo osebujna osoba; O2: Ako te dobro razumijem, s Markom se nije lako družiti; O1: Da, ima česte promjene raspoloženja i interesa, a još k tome voli biti u centru pažnje, naporan je).

Reflektiranje

Reflektiranje – komuniciranje (eksplicitacija) našeg dojma o tome koje je emocionalno stanje osobe s kojom komuniciramo. Prilikom reflektiranja koristimo ključne riječi: "čini mi se", "doima mi se", itd.; nikada ne koristimo riječi poput: "razumijem", "znam", itd.
(O1: Mrzim te, najgora si majka na svijetu! O2: Vidim da se teško nosiš sa zabranom izlaska, da te to ljuti jer pretpostavljam da ti izlazak puno znači i da si se nadao da ću ti zbog toga progledati kroz prste.)
(O1: U petak na žalost ipak neću moći na kavu, promijenili su mi smjenu rada. O2: /snižava ton glasa, usporava govor, smanjuje ili izbjegava kontakt očima/ Ma nema veze, vidimo se idući tjedan.)

Sažimanje

Sažimanje – ponavljanje (prepričavanje) ključnih informacija iz većeg skupa izrečenih informacija. Ako je riječ o prepričavanju radnji ili događaja, informacije moraju biti poredane onim redoslijedom kojim su se događaji odvijali u stvarnosti. Time se olakšava osvještavanje uzročno-posljedičnih obrazaca i bolje razumijevanje iznesenog sadržaja.

Ja poruke

Ja poruke su slične reflektiranju. Reflektiranje je slično empatiji, a ja poruke emocionalnoj pismenosti. Kod reflektiranja komuniciramo shvaćanje emocionalnog stanja i potreba druge osobe, dok kod ja poruka komuniciramo vlastito emocionalno stanje i potrebe. Riječ je o nama. Ja poruke su oprečne ti porukama – dok ti poruke daju vrijednosne sudove ("Ti si bezobrazan/a"), ja poruke naglašavaju utjecaj ponašanja drugih na nas ("Nije mi ugodan način na koji sa mnom komuniciraš").

Zašto koristiti ja poruke?

Možda se čini egocentrično – "ja pa ja" – no svako ponašanje je motivirano osobnim razlozima. Naše reakcije ovise o iskustvu i trenutnom stanju. Čak i altruizam je način da se osjećamo dobro.
Velika je razlika između komuniciranja emocija i zahtjeva da drugi odgovore na njih. Ja poruke povećavaju vjerojatnost da će drugi razumjeti i odgovoriti, no ne garantiraju to. Primjeri:

• Ti poruka: Kanta je puna smeća, a ti se izležavaš kao trut. Koja si ti ljenčina!
• Ja poruka: Puno bi mi značilo kada bi iznio smeće, danas sam jako umoran/na.
• Ti poruka: Dakle izaći ćeš iz stana bez zagrljaja, vidim koliko ti je 'stalo' do mene.
• Ja poruka: Hej, čekaj, daj mi brzi zagrljaj, baš bi mi godio jedan.

Struktura ja poruke:

Ja se osjećam _______ zato što _______ i zato _______________.
Npr. "Svjestan sam da te živciram upozorenjima da se čuvaš" (reflektiranje), "ali kao roditelj puno brinem i time se tješim jer imam dojam da upozorenjem povećavam tvoju sigurnost" (ja poruka).

Ja poruke ne samo da izražavaju emocije i potrebe, već podučavaju druge da je u redu iskreno komunicirati. Primjer:

• Ti poruka: Baš si džentlmen!
• Ja poruka: Razveselio si me otvaranjem vrata, to mi jako znači.