Komunikacija [5]: Nezgode i zgode [1]

Referenca: Tarabić, B.N. (2022). Nezgode i zgode [1]. Bilješke. Preuzeto -- sa https://detaljnije.com/predavanja/archive/opinion_2022-12-18.php.

Ljudska komunikacija je, u prosjeku … složena i neadekvatna.

Ljudi svojih potreba, često, nisu svjesni, a čak i kad ih jesu svjesni - ih ne komuniciraju jasno. To je dobrim dijelom očekivano. Naučeni smo da trebamo zadovoljavati potrebe drugih. Zašto bismo se, ako smo tu da bismo zadovoljavali potrebe drugih, uopće osvrtali na ili očekivali da bi netko uvažio naše, osobne, potrebe? Najbolje da zato svoje osobne potrebe tretiramo kao da ne postoje i da druge sobom ne zamaramo :) :P, jer je naše postojanje, ako nije na korist i za druge, čini se, toliki teret, da se najbolje ponašati kao da niti ne postojimo - #sarkazam. Ono što nije sarkazam je da će nas za takvo auto-destruktivno ponašanje drugi često pohvaliti, na njega nas uputiti ili nas pak osuditi ako bilo što učinimo iz vlastite potrebe – posebice ako se to njima ili nekom drugom ne sviđa. Naučeni smo da kod drugih ne hranimo ideju da bi pojedinci mogli imati potrebe jer bi to moglo dovesti do toga da će ti drugi u nekom trenutku imati potrebe koje se nama neće svidjeti ili će nam pak, još gore, zorno ukazati na to koliko malo činimo spram komunikacije vlastitih potreba, a nitko ne voli biti svjestan suživljavanja s idejom vlastite bezvrijednosti koje su nam godinama gradili. Jednako kao što niti ne volimo biti suočeni sa stvarnim idolima (ogledalom naše nesavršenosti)…. no, o pitanju stvarnih idola i zašto bismo Isusa ponovo zabili na križ (metafora) da ponovo dođe na Zemlju nekom drugom prilikom :).

Nekad su ljudi pak toliko nesvjesni s koliko "patologije" živimo da klijente, prijatelje ili poznanike, kada mi na tretman žele uputiti osobu s kojom žele bolji odnos često moram upozoriti da osoba u osobnom tretmanu može doći do realizacije vlastite vrijednosti te da je jedino što je u odnosu nekim (možda s njima) drži osjećaj vlastite bezvrijednosti, a koji će ih kada ga više ne bude, osnažiti da izađu iz odnosa… nije rijetkost da ljudi nakon toga odluče u tretman ipak ne upućivati nikoga, nego se držati samo svog osobnog razvoja… nije im za zamjeriti jer to je često i prvi put da su oni, sami za sebe, donijeli odluku da na prvo mjesto stave sebe…

Osim što je složena i neadekvatna, ljudska je komunikacija bespotrebno prožeta raznim zgodama i "nezgodama". Npr. u slučaju da sve ostale varijable u sustavu ostanu relativno ne promijenjene – napravimo nešto što izazove neugodnu situaciju ili doživimo neugodnu situaciju (podražaj). Potom, u želji da situaciju ne učinimo još neugodnijom izbjegavamo pričati o onome što je isprva bila mala neugoda ili privremeno skroz odlučimo prestati s komunikacijom (odgovor – koji u danom trenutku ima instrumentalnu funkciju). Vrijeme prolazi, ne komunikacija postaje novi društveni ugovor (očekivana), a uslijed nepostojanja jasne upute /dogovora o tome što dalje, tko i pod kojim uvjetima treba započeti komunikaciju - niti jedna strana ne čini išta, dok istovremeno očekuje od druge strane da napravi nešto (jer njihove radnje 'kao' imaju značenja, a naše 'kao' nemaju pa dok mi čekamo, oni 'kao' nešto rade/poručuju). Potom dolazi do transformacije situacije na način da ne komunikacija više ne služi izbjegavanju inicijalne neugode, nego je sama činjenica ne komunikacije postala puno veća neugoda od izvornog događaja (poprima ceremonijalnu funkciju); te na kraju neugoda ne komunikacije dovodi do kognitivne disonance, potrebe za usklađivanjem svojih stavova sa ponašanjem koje imamo pa:

1) će jedna od osoba započeti komunikaciju i:
1.1.) komunikacija će se nastaviti jer osobe zapravo žele komunicirati;
1.2.) komunikacija će se nastaviti jer druga strana nije spremna reći da ne želi komunicirati, a do trenutka dok joj ne postane prenaporno;
1.3.) komunikacija se neće nastaviti jer osoba uistinu ne želi nastaviti komunikaciju;
1.4.) komunikacija se neće nastaviti jer iako osoba želi komunicirati se događa 2.2.);

2) nitko neće započeti komunikaciju, tj. će nastaviti ne komunicirati jer:
2.1.) uistinu ne žele komunicirati i prekid komunikacije im je počeo odgovarati;
2.2.) su previše anksiozne da bi započele komunikaciju pa će se uvjeriti da ne žele međusobno komunicirati, a što će s daljnjim protokom vremena nužno dovesti do 2.1.

1.1.) čini mi se, gotovo da spada u domenu filmskih scenarija, koje toliko rado gledamo, ali ih nemamo hrabrosti sprovesti u svakodnevnom životu.

Ograda: ovo se ne odnosi na zakonski i životno jasne upute o postupanju, a to su: "ne želim komunicirati s tobom" ili "ne želim komunicirati s tobom u kontekstu, na način, itd.", u kojima nema dileme tko je jedina odgovorna osoba u procesu za nastavak komunikacije – ona osoba koja je tražila njezin prekid, jer je otvaranje komunikacije od strane osobe kojoj je ta poruka upućena nametljivo ponašanje (vidjeti: Dodatak 1). Dakle: 1) dajte jasne i potpune upute o želji za prekidom sve komunikacije; 2) ako je vama dana takva uputa, ne započinjite komunikaciju kada ste dobili jasnu uputu o prekidu komunikacije; 3) ako ste vi dali takvu uputu i preodlučili ste se, vi ste ti koji trebate započeti komunikaciju ili ne smijete započinjati komunikaciju dok ste i dalje stava da ne želite komunicirati s drugom stranom.

Koji su uzroci složenosti, neadekvatnosti i nezgoda u međuljudskoj komunikaciji ? … brojni su, a neki od njih su, primjerice:
- ne postojanje uvida ili odbijanje osvještavanja vlastitih potreba i želja
- izbjegavanje suočavanja s vlastitim manjkavostima
- izbjegavanje neizvjesnosti (neugode)
- izbjegavanje suočavanja s posljedicama vlastitih radnji
- želja za održavanjem trenutnog stanja stvari
- nepovjerenje prema namjerama drugih
- zaštita druge osobe od suočavanja s nekom informacijom
- zaštita sebe od suočavanja s nekom informacijom
- itd.

Kategorije komunikacijskih obrazaca koje održavaju složenost ljudske komunikacije su sukladno ranije navedenom: instrumentalna, ceremonijalna i manipulativna komunikacija (vidjeti Tarabić, 2020).

Instrumentalna komunikacija - naše ponašanje i/ili ono što govorimo izravno i doslovno komunicira naše potrebe/stavove.
Ceremonijalna komunikacija - naše ponašanje i/ili ono što govorimo su simboli, neposredna reprezentacija potrebe/stava.
Manipulativna komunikacija - naše ponašanje i/ili ono što govorimo koristimo za upravljanje ponašanjem i doživljavanjem druge osobe, a bez da je ona toga svjesna (ili barem tako mislimo).

Najveći dio posla u tretmanskim radu s klijentima je dobiti ih da povećaju (kada god je to moguće i primjereno – ne ugrožava ih) udio instrumentalne (davanje dovoljne količine točnih informacija o vlastitim potrebama i/ili stavovima), a minimaliziraju ili pak u potpunosti izbjegnu ceremonijalnu ili manipulativnu komunikaciju.

To postižem na način da im odnos samnom predstavlja model odnosa koji bi bilo dobro preslikati i na odnose s drugima. U odnosu samnom uče: 1) da je kako se prema njima ponašam i što im govorim doslovna reprezentacija onoga što mislim – tj. uče se kako izgleda i da je sasvim u redu izravno komunicirati svoje potrebe i/ili stavove; 2) primjenjivati takvu vrstu komunikacije na sebi; prepoznati koja je potreba/poruka iza njihovog ponašanja i onoga što govore i kako to izravno izraziti (bez ceremonija ili manipulacija).

Da je riječ o vrlo kompleksnim procesima je osim iz ranijeg primjera vidljivo iz najobičnijeg načina započinjanja komunikacije, pozdrava i pitanja: "Bok, kako si?".
Instrumentalna komunikacija –drago nam je vidjeti te i zanima me kako se osjećaš;
Ceremonijalna komunikacija – nemam nužno emocionalni odnos spram susreta s tobom, u pravilu me ne zanima kako si, riječ je o simbolu: "koristim socijalno poželjan način afirmacije tvog postojanja, ali nemam interesa za dubljom komunikacijom s tobom";
Manipulativna komunikacija – pravim se da me zanima što ima kod tebe, jer je to poziv za recipročnosti (vidjeti: Dodatak 2) i onda zato što sam iskazao/la interes za tebe mogu tražiti protuuslugu (to je ono kad vam u poruci napišu: Kako si?; iza kojeg slijedi neki zahtjev i sl. pa osim što očekuju da im odgovoriš na zahtjev još ispadaš nepristojan ako im ne odgovoriš na pitanje kako si, iako ste svi svjesni da ih to ne zanima).

Ovo su komunikacijski izazovi najniže razine… Ono što komunikaciju diže na još višu razinu kompleksnosti je ljudska sposobnost planiranja više koraka u naprijed. Zbog toga ljudi često (ispravno) imaju ideju da nečiji postupak potencijalno znači puno više nego što bi se iz samog postupka moglo iščitati, iako pretpostavka koje to značenje je nije uvijek točna (nema veze sa stvarnim kontekstom) te dovodi do samo-održavajućeg problema, a koji ili nije postojao ili nije trebao postojati.

Zato se u tretmanima uvijek vraćam/o na početak, komunikaciju; a važnost učenja o komunikaciji je danas jedno od najvažnijih područja osobnog i profesionalnog razvoja; pri čemu se nalazimo u periodu njezinog začetka. I koliko god da me žalosnim čini to što oko komunikacijskog procesa kako od laika tako i od strane stručnjaka plasira puno zabluda, prodavanja magle i/ili projekcija vlastite patologije i dalje mi je drago što živimo u vremenu kada smo barem otvoreni priznati si - da to što komuniciramo, ne govori ništa o tome koliko smo u komunikaciji dobri; a priznati si da u nečemu nismo dobri, tj. identifikacija i definiranje problema, su prvi korak u njegovom rješavanju.

p.s. molim Vas uzmite u obzir prestanak pisanja "Lijep pozdrav" (vidjeti: Dodatak 3).

Dodatak 1. Neželjena komunikacija: https://detaljnije.com/predavanja/archive/opinion_2020-04-19.php
Dodatak 2. Načelo recipročnosti: https://detaljnije.com/predavanja/archive/opinion_2020-03-12.php
Dodatak 3. Lijep pozdrav: https://detaljnije.com/predavanja/archive/opinion_2020-03-11.php

Tarabić, B. N. (2020a). Vještine komunikacije. Bilješke s predavanja.