Natrag Mjere | Testovi

Ljudski (ljubavni) odnosi

Referenca: Tarabić, B.N. (2020). Ljudski (ljubavni) odnosi. Bilješke. Preuzeto -- sa https://assessment.coach/archive/opinion_2020-03-15.php.

Uvod: Postoji nešto što možemo zvati oblikom implicitnog društvenog ugovora, a što proizlazi iz ranije spomenute usmjerenosti ljudi na traženje obrazaca (…pregledati storije). Ljudi promatraju ponašanja drugih osoba i na temelju opaženog izvlače obrasce - zaključke o tome kako se dotična osoba uobičajeno ponaša. Izvučene obrasce tretiramo kao ugovore - očekujemo da su relativno stabilni. Temeljem tih obrazaca u prvom redu procjenjujemo ponaša li se neka osoba normalno ili "čudno" (neočekivano), a nakon što se eventualno odlučimo da s nekom osobom želimo imati kontakt, njezino ponašanje procjenjujemo u kontekstu toga kako se ta osoba odnosi prema nama. Na temelju toga stvaramo očekivanja o tome kako će se ta osoba ponašati prema nama u budućnosti (ovdje neću ulaziti u to na koje smo sve načine pristrani i loši procjenjivači…).

Kontekst: Kada nam se netko sviđa i tek upoznajemo/"osvajamo" osobu, obično pod navalom inicijalnog interesa taj interes iskazujemo posredno, a preko pažnje koju dajemo toj osobi. Razinu zainteresiranosti kao da komuniciramo količinom pridane pažnje. | Pažnja je općenito najvrjednija psihološka valutal. Tako nas iskreno zanima kako je osoba provela dan, kako se osjeća, što joj je na umu, aktivno pratimo njezine "storije", "postove" itd. tj. angažiramo se oko svega što nas u pravilu ne zanima kod drugih (osim ako nije riječ o bliskim prijateljima ili predmetu zavisti/ljubomore). Ujedno smo prema toj osobi posebno ljubazni i činimo neke ustupke koje možda drugima, čak ni bliskim osobama ne bismo.
Druga strana, koja često ne razmišlja o tome da je ponašanje koje iskazujemo samo sredstvo za iskaz interesa/sviđanja, a ne i naš uobičajeni obrazac ponašanja - potencijalno tumači to ponašanje: a) kao nešto što joj se sviđa i što očekuje da dobiva i u budućnosti; ili pak b) kao nešto što očekuje da će dobivati i u budućnosti, ali joj se ne sviđa, jer je "pretjerano".
Ono što najčešće ne očekuje, je da je u obje varijante: a) i b) riječ o načinu na koji netko iskazuje interes; a vjerojatnost da je to ponašanje dugoročni/temeljni obrazac osobe je vrlo mala.
Primjena: Problem s ovom vrstom privremene promjene ponašanja je taj što izmijenjeno ponašanje koje kao zainteresirana strana iskazujemo nije ponašanje koje planiramo održati dugoročno, to ponašanje ima udvaračku ulogu i služi kao iskaz naklonosti i interesa. Druga ("obmanjena") strana može pristati na odnos upravo zbog tih ponašanja, jer joj odgovara razina pažnje koju prima, pri čemu, kao što je već napomenuto, uopće ne očekuje da je riječ o nečem prolaznom. Kada takva ponašanja prestanu, a vrlo vjerojatno će kada je odnos ostvaren prestati - jer je ostvarivanje odnosa cilj do kojeg su ta ponašanja bila sredstvo - druga strana nerijetko uoči da više nije u odnosu s "istom" osobom i iskaže želju za prekidom istog. Iz perspektive strane koja je izgubila očekivanu pažnju je to ok - jer se udvaračka stana iskazivala za nekoga tko nije i na taj način je prekršila implicitni društveni ugovor o tome da ne možemo ljude u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva mamiti obećavajući im jedno, a dugoročno im dajući nešto drugo. Žalosni dio priče je što se ništa od navedenog nužno ne događa svjesno. Niti udvarači svjesno pridaju pažnje više nego što dugoročno planiraju, niti osobe kojima se netko udvara svjesno očekuju da će takvo ponašanje trajati kroz cijeli odnos. Obje su strane žrtve automatskih procesa… No, zato kada o tome imamo informaciju, možemo svjesno korigirati svoja ponašanja i očekivanja.

Poanta: Ako ulazite u odnos s nekim s kim (već) niste duže vremena prijatelji (i dobro ih znate/vas znaju), nemojte iskazivati ona ponašanja koja s tom osobom ne planirate iskazivati dugoročno ili pak nemojte očekivati da će sva pažnja koju vam osoba da je u istom intenzitetu trajati duži vremenski period. Dakle, budite iskreni (autentični). U krajnjoj liniji možete osobi i izravno reći da vam se sviđa/iskazati interes, ne gubeći uopće vrijeme na udvaranje i slanje nekih suptilnih znakova koje druga strana potencijalno neće niti registrirati.

Treba imati na umu da raspodjela vremena nije i ne smije biti ni sebičan ni naivan čin. Raspodjela vremena je proces/razmjena izrazito vrijednog ne materijalnog dobra. Davanje našeg i uzimanje tuđeg vremena treba dakle biti informirana odluka koju donosimo s nekim ciljem, a prema kojoj se s poštovanjem trebamo odnositi u prvom redu mi pa to isto tražiti i od drugih.