Analiza fenomena - Agnosticizam
Upute | Izjava o korištenju
Sadržaj ove stranice je intelektualno, autorsko djelo, koje je sukladno Zakon, NN 111/2021-1941 neotuđivo.
Autor na ovoj stranici objavljene informacije stavlja na korištenje u osobne i ne komercijalne svrhe isključivo uz pravilno navođenje izvora (referenciranje istog). Uporaba objavljenih informacija u komercijalne svrhe, kao niti bilo kojeg dijela istih, bez eksplicitne dozvole autora, nije dozvoljena. Dozvolu za korištenje u komercijalne svrhe možete zatražiti na: bozidar.niksa.tarabic@gmail.com.
Tarabić, B.N. (2014). Analiza fenomena - Agnosticizam. U A. Slišković (Ur.), XIX. Dani psihologije u Zadru (međunarodni znanstveno–stručni psihologijski skup) (str. 250). Zadar: Sveučilište u Zadru – Odjel za psihologiju.
Cilj provedenog istraživanja je utvrđivanje različitih stavova i ponašanja vezanih uz agnosticizam: vremenski period duž kojeg se sudionici deklariraju kao agnostici, prvi susret s pojmom agnosticizma, osobna reprezentacija agnosticizma kao religijskog opredjeljenja i razlog njegova odabira, reakcija primarne zajednice spram odabira agnosticizma kao oblika religijskog opredjeljenja, te usporedba izvorne, rječničke, definicije pojma agnosticizma i kako ga doživljavaju sudionici.
Podatci su sakupljeni online anketnim upitnikom proširenim društvenim mrežama (metoda snježne grude). Konačni uzorak istraživanja činio je 41 sudionik (10 mladića i 31 djevojka) u dobi od 19-28 godina. Šest sudionika ima završenu srednju školu, 28 su studenti, a sedam sudionika su visoko obrazovane osobe. Oko polovine sudionika navelo je da je agnosticizam njihovo prvo "samostalno" odabrano religijsko opredjeljenje, kojemu je u dvije trećine slučajeva prethodilo katoličanstvo, a u manjem broju slučajeva ateizam. Većina sudionika s pojmom agnosticizma prvi put susrela se u dobi od 15 do 25 godina i to najčešće putem interneta, te u manjoj mjeri preko učitelja/profesora i prijatelja. Gotovo polovina sudionika pod agnosticizmom smatra vjerovanje u postojanje više sile. Prema iskazima sudionika, agnosticizam spada više u područje stavova, te je kao takav općenito neadekvatan pokazatelj vjerskog opredjeljenja, odnosno religijskih nazora. Sudionici smatraju da se ateizam ili neko manjinsko religijsko opredjeljenje direktno suprotstavlja socijalnoj "normi", tj. katoličanstvu kao u Hrvatskoj većinskom religijskom opredjeljenju, dok im agnosticizam pruža sigurnu, neutralnu i nedefiniranu bazu. Kvalitativnom analizom odgovora utvrđene su tri struje agnosticizma: 1) nedostatak adekvatne religijske grupe pod koju bi se svrstali; 2) naglašavanje osobne kritičnosti; 3) nezadovoljstvo Crkvom i njezinim učenjem. Autor istraživanja stoga smatra da bi se agnosticizam, kao religijsko opredjeljenje, trebao diferencirati u više odvojenih, heuristički vrijednih, kategorija.