Natrag Mjere | Testovi

Komunikacija [3]: Negativne automatske misli

Referenca: Tarabić, B.N. (2020). Negativne automatske misli. Arhiv. Preuzeto -- sa https://detaljnije.com/predavanja/archive/opinion_2020-03-20.php.

Ideja o tome da je velik dio psiholoških procesa nesvjestan nije nova (v. Freud, 1916-17(2006)). U modernoj literaturi se ti procesi gledaju kao izdvojene, "automatske komponente" (v. Devine, 1989), a upravo se pod automatskim podrazumijeva da se odvijaju izvan svjesnog. Brojni dokazi za to proizlaze ne samo iz vrlo ograničenih kapaciteta svjesne obrade podataka (Miller, 1956) nego i iz neuroznanosti, biološke i kognitivne psihologije općenito.

Što reći o tom procesima? Jesu li oni manje "pametni", manje sofisticirani, manje korisni? Istina nije ni blizu toga. Gotovo svih od njih su visoko adaptivni mehanizmi (v. Barkow, Cosmides i Tooby, 1992; Miller, 2001; Buss, 2019) čiji je kapacitet obrade podataka i "zaključivanja" puno veći od onoga što se događa "svjesno". Dapače, čak i ono što laički klasificiramo kao svjesno je tek rezultat brojnih nesvjesnih procesa.

Jeste li se ikada zapitali kako točno dolazite do svojih misli, rečenica koje izgovarate? Ako probate svjesno vratiti proces unazad i promotriti "matematiku" svega što percipirate kao svjesno, uvidjet ćete da to ne možete napraviti - kao da se sve svjesno pojavljuje "samo od sebe". Čak i kada vam to djelomice uspije te osvijestite dio pozadinske mentalne matematike, vrlo vjerojatno je riječ o konfabulaciji, post hoc konstrukciji.

Da je čitav naš psihološki život produkt interakcije nebrojenih tehnički odvojenih ali kada su u komunikaciji među-zavisnih nesvjesnih procesa koji istovremeno rade obradu informacija lijepo ilustrira "split-brain" sindrom (v. Gazzaniga, 1985). Kod split-brain sindroma prekidanjem glavnog komunikacijskog kanala (kojim se usklađuje i koordinira rad) polutki mozga ostajemo sa dva "odvojena" mozga. Dvije osobe u istom tijelu. Pacijenti s većinom presječenih veza među polutkama trebaju neko vrijeme dok ti odvojeni mozgovi ne nauče međusobno komunicirati posrednim putem te iako se počne činiti da su polutke ponovo "ujedine", pametno osmišljeni eksperimenti pokazuju da potpuna integracija više nikad nije moguća. Isto se preslikava i na niže razine oboje u domeni fiziologije (strukture živčanog sustava) i psihologije (kognicija, afekata, ponašanja). Na sličan način možemo gledati i na ličnost. Možemo je promatrati kao puno odvojenih "persona" (v. Peterson, 2018; v. Jung prema Peterson, 2019) ili motivacijskih sustava (Maslow, 1943) koji međusobno surađuju (nekad više, a nekada manje). Velik dio procesa psihoterapije se sastoji u osvještavanju tih persona i pronalasku načina da se funkcionalno integriraju. Bez integracije imamo povremene ispade kojima kao da te persone "izražavaju" svoj bunt i nezadovoljstvo. Najčešće se to se događa postupno, a ponekad se pokaže "odjednom ".

Moguće je da smo godinama ili desetljećima potiskivali neke svoje "persone" te kao i kod svega sa čime se ne suočavamo i što potiskujemo, dođe trenutak istine i sve ono što smo "gurali", "skrivali" i "zaključavali" - bude pušteno s lanca. Tada smo duboko šokirani svojim željama, razmišljanjima, emocijama, ponašanjima (npr. ispadi agresije) ili nekim drugim dijelovima sebe za koje smo mislili da nisu dio nas - to se događa kada primjerice promatramo svoje ponašanje dok radimo nešto neočekivano i mislimo si: "Zašto to radim?", "Jesam li ja stvarno osoba koja se tako ponaša?", "Što to znači?". Sve su to dijelovi nas koji, kada su pravilno integrirani, rade na našu (zajedničku) korist - naši su partneri u osiguravanju psihološke dobrobiti. No, kada se prema njima ponašamo maćehinski - kao prema nepoželjnim gostima ili neprijateljima - ni ne čudi da se s vremenom i s njihove strane razvije mržnja i želja da se otrgnu iz te potlačenosti i svrgnu s vlasti tiranina koji ih je, umjesto da im pruži ruku pomirbe i suradnje, zaključao u tamnicu "predsvjesnog". Zadnjih par mjeseci sličan pogled imam i prema "negativnim" automatskim mislima.

Dok ih neki pristupi promatraju kao otpadnike koje treba korigirati i izbaciti ih iz naših života, ja ih promatram kao implicitne poruke koje treba samo bolje i jasnije verbalno artikulirati. Gledam na njih kao na poruke koje dolaze iz dijelova naše psihe koja je na jezičnim razvoju – možda predškolskog – djeteta, ali je visoko inteligentna i koja nam pokušava ukazati da se naši životi mogu pokrenuti na bolje. Promatram ih kao glas unutarnje motivacije - koji zbog svoje verbalne infantilnosti pokušava nešto, ali ne zna kako - radi to najbolje što u tom trenutku može.

Naš je zadatak poslušati poruke koje nam šalje i pokušati shvatiti - što nam zapravo želi reći? Tako kroz razgovor sa klijentima saznajem da su to često vrlo pozitivne poruke, kojima im nesvjesno govori da mogu više i bolje, da vjeruje u njih. Iako je njihov svjesni dio možda odustao, nesvjesni dio još uvijek misli da se mogu izboriti za bolji život, da mogu biti više nego što trenutno jesu. Ekspliciranje prave poruke nije jednostavno kako se čini, ali često da je zadovoljavajuć rezultat.

Primjerice, jednoj je klijentici (djevojka je natprosječno inteligentna i vrlo sposobna) "negativna" misao bila: "Ne vrijediš ništa! Ti si nula!", a dolazila joj je kada je umjesto učenja za fakultet provodila dane 'radeći ništa'. Tijekom razgovora se pokazalo da je poruka zapravo: 'Ležeći na kauču i ne učeći za fakultet nećeš ispuniti svoje potencijale. Ako nastaviš s tim ponašanjem postat ćeš – nula! Znam da nisi nula, nemoj se tako ponašati!'

Drugoj bi klijentici "negativne " poruke govorile: 'Ružna si!' . To je gotovo uvijek bilo tijekom socijalizacijskih aktivnosti. Kada sam je pitao: "Smatraš li da nisi dovoljno lijepa?", rekla je: "Ne, mislim da sam prosječnog izgleda." (a bila je lijepa djevojka). Potom sam je pitao: "Što bi bilo drugačije kada bi bila ljepša?". Nakon kraćeg razmišljanja mi je začuđeno odgovorila: "Osjećala bih se opuštenije!". Njezino joj je nesvjesno ukazivalo da tijekom druženja s drugima doživljava visoke razine napetosti i nemira, da se opusti i uživa u trenutku.

Prijatelj mi je neki dan rekao da bi volio otići negdje gdje će započeti novi život - maknuti od svega. On također osjeća velik pritisak od brojnih izazova koji su ga zaskočili odjednom i preplavili ga. Volio bi se opustiti barem na trenutak. Ono što mu je nesvjesno preporučilo vjeorjatno nije bijeg već je riječ o upozorenju, a kojeg je i sam bio svjestan - da je situacija u kojoj se nalazi iscrpljujuća i da ga čeka donošenje važnih životnih odluka i rad na sebi. No, ne promatrajući tu nesvjesnu poruku kao partnera koji se u slaže s njegovim svjesnim razmišljanjem, ona mu se čini kao dodatni napadač i pritisak. Nadam se da će se što je više moguće osloniti na bliske osobe kojima je okružen i koje mu kao i njegovo nesvjesno porukama koje su često grube, na svoj čudan način žele reći da su uz njega i da im je stalo. Možda će sve te negativne poruke i on nekom trenutku postati partneri, jer mi se čini da bi se uz nesvjesno-(Google)-translate mogli dobro slagati:).

Niti jedna od ovih poruka, kada se dublje promotre nije negativna. Neki "dijelovi" naše ličnosti možda nemaju visoku razinu verbalne sofisticiranosti ali su barem u navednim slučajeima pokušavali ne naštetiti nego potaknuti promjenu, ako bude sreće na bolje. Poslušajte što vam vaše "negativne" misli i/ili vaši bližnji govore i pokušajte to što je rečeno promatrati ne kao napad, nego kao motivatore koji imaju vrlo infantilni i sirovi pristup, ali dobre namjere. Pokušajte im dati smisao i shvatiti što su vam zapravo žele reći. Možda sami sebe iznenadite i u njima pronađete saveznike koji vas bodre i poručuju vam da možete bolje, da ste puno vrjedniji i kvalitetniji nego što na svjesnoj razini u tom trenutku mislite o sebi.


Preporučena literatura: